Prema većini autora organizirana poljoprivreda na našem području počela je s osnivanjem grčkih naseobina u 4. stoljeću prije naše ere. Tada započinje uzgoj vinove loze, masline, bajama i smokve. Međutim novija arheološka istraživanja u Vranjicu kod Splita pokazuju da je maslina bila poznata i prije dolaska Grka. Naime, u sloju mulja kod Vranjica pronađene su koštice maslina, koje su datirane u 8., odnosno 9., stoljeće prije naše ere. Postoje mnogobrojni nalazi koji potvrđuju razvoj maslinarstva i proizvodnju maslinovog ulja, tijekom boravka Rimljana na ovim područjima. Tako je pronađen kameni mlin za masline iz 1. stoljeća naše ere u iskopinama antičke Salone. Na lokalitetu Muline, otok Ugljan, gospodarski dio rimske vile, ima kompletnu uljaru s mlinom, presom i skladištem maslinovog ulja.
U podrumima Dioklecijanove palače pronađeno je postrojenje za proizvodnju ulja datirano u 11. stoljeće.
Već u ranom srednjem vijeku prvi pravilnici reguliraju ponašanje u maslinarstvu i proizvodnji maslinovog ulja, što pokazuje važnost ove grane poljoprivrede. U “Statutu grada Splita”, iz 1312. godine propisuje se da se na svaki zasađeni vrit (~850 m2) vinograda, mora zasaditi najmanje 6 maslina. Statut grada Trogira, iz 1322. godine propisuje način branja maslina i slično Splitskom statutu, da se na svaki zasađeni vrit vinograda mora zasaditi najmanje 5 maslina.
Maslinarstvo se stihijski razvijalo do kraja 19. stoljeća kada je 1896. u Splitu organizirano kušanje damatinskih, talijanskih i francuskih maslinovih ulja. Tada su dalmatinska ulja kvalitetom nadmašila talijanska i francuska ulja. Stoga je Ministarstvo poljoprivrede u Beču (Hrvatska je tada bila u sklopu Austro-Ugarske) počelo ozbiljnije pomagati razvoj maslinarstva i uljarstva.
Uvidjela se potreba organiziranja proizvođača tako se već 1899. godine u Povljima na Braču osniva Prva dalmatinska uljarska zadruga. Od 1907. do 1912. osnovano je više zadruga (Veli Iž, Brusje, Janjina, Murter itd.) koje su ujedinile u tzv. Centralni ured koji se još nazivao Uljarski odsjek Zemaljskog gospodarskog vijeća. Centralni ured je izgradio skladište ulja u Brodarici kod Zadra. Radi se i na modernizaciji prerade tako se 1908. otvara i prva uljara s hidrauličkim prešama u Zadru.
Potkraj 19. stoljeća broj stabala u Dalmaciji je bio oko 4 milijuna s proizvodnjom od oko 4.500 tona maslinova ulja s tendencijom pada. Taj trend su promijenile 1922. i 1929. godina, kada su podbacili urodi skoro svih kultura. Jedino je maslina dala dobar urod i spasila puk od gladi. Od tada počima lagani uzlazni trend u broju stabala i količini proizvedenog ulja.
Dalmatinski maslinici su tijekom vremena doživljavali svoje uspone i padove. Broj stabala maslina u Dalmaciji je tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća bio oko 2,5 milijuna. Prema procjenama sada u Dalmaciji ima od 3-3,5 milijuna stabala maslina.
Tijekom većih kriza i ratova ljudi su se vraćali maslini, koja ih je čekala i vrlo brzo bogatim urodom uzvratila poklonjenu pažnju. To se dogodilo i tijekom Domovinskog rata, koji je jedan od osnovnih razloga za maslinarski procvat koji se događa u najnovije vrijeme.
Maslinarstvo je, uz vinogradarstvo, najznačajnija grana poljoprivrede u Dalmaciji. Maslinovo ulje je kroz prošlost značilo opstojnost ljudi na ovim prostorima. Ekonomsku jer je uz vino bilo značajan izvor prihoda, i fizičku, jer je bila gotovo jedina masnoća u njihovoj prehrani. Poznato je da maslinovo ulje sadrži esencijalne masne kiseline, linolnu i linolensku masnu kiselinu, koje su neophodne za normalno funkcioniranje organizma.
Zbog toga se u stoljetnim kamenicama maslinovo ulje čuvalo poput suhog zlata. Iz povijesnog pregleda vidljivo je da su maslina i maslinovo ulje neraskidivo povezani s Dalmacijom. Naziv „Dalmatinsko ulje“ spominje se na više mjesta u priručniku „Crtice iz maslinarstva“ autora Nike Morovića tiskanog u Zagrebu 1937. U poletu zadrugarstva u Dalmaciji već 1899. godine u Povljima na Braču osniva se Prva dalmatinska uljarska zadruga Nadalje „Dalmatinsko ulje“ spominje se na više mjesta u knjizi Stanka Ožanića „Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti“.
Kako se na ovim prostorima promijenilo više država, u statistikama poljoprivredne proizvodnje svih tih država pod stavkom „Maslinovo ulje“ uvijek se spominjalo ime Dalmacije. Tako se proizvodnja maslinova ulja u Dalmaciji navodi u statistici Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i SFRJ.